Da li je to humano?

Kažu da kad je "na taze" može biti najslikovitije opisano... Juče sam radila drugu smenu do 22h, odmah nakon toga, kada smo zatvorili radnju, radili smo popis, ostala sam do 4h, a neke moje kolege su ostale do 7h, druge do 10h. Koleginica koja je izašla u isto vreme kada i ja, radila je jutros sa mnom prvu smenu do 16h... Da ne zaboravim da kažem da nam ništa od toga nije plaćeno... Da li je to humano?

Ne pričam da bih u nekome izazvala sažaljenje, ja od toga nemam ništa, nego prosto razmišljam, da li sam ja odlepila ili je svet izvrnut naopačke? Osećam da ovde mogu da kažem sve, jer znam da neko ko je sa druge strane računara ovo čita i znam da se mnogi pronalaze u ovome, tako da jedino što od vas tražim jeste, razumevanje, tražim saborce, koji će jasno i glasno reći šta im smeta... Ne želim da sama bijem ovu bitku, ne želim da sam samo ja glasnogovornik...  

I, pitaju me danas gde ću večeras... U trenutku sam se pogubila dok nisam povezala da je večeras doček Pravoslavne nove godine... Došla sam kući, komirala se od spavanja i evo idem levo-desno kao sumanuta... Da, još sam na putu do kuće, u jednom od linija GSP-a, preslušala razgovor dva poznanika koji su se žalili na državu, na vlast, polemisali o tome kako li će se odvijati novi sistem naplate karata u GSP-u, iznosili frapantne podatke o tome koliko mladih ljudi odlazi u inostranstvo, kako nam je privreda propala, bla-bla-bla... Aman, zar to nisu odavno ispričane priče?

Svesna sam da je ovo prolazna etapa u mom životu i da je ovo način na koji me "viša sila" priprema na sve blagodeti koje me čekaju u životu, zbog čega sam mirna i ne pljujem ni po kome. Svako je odgovoran za svoje trenutno stanje, jer kakve su ti misli-takav ti je život. Samo, ne mogu, a da se na zapitam, onda kada se stavim na mesto svih tih ljudi iz senke, kako li oni uveče odu na počinak? Sigurna sam da oni ne lome glavu ovakvim mislima, jer verujem da retko ko od te fele ima savesti, ili je pak savest potputno drugojačije definisana u njihovim glavama... "Daj čoveku vlast i vidi kakav je..."

Sve i da je tako, i da ljudi nemaju gram ljudskosti u sebi, verujem da u svakome može da se pronadje ono dobro. Mišljenja sam da po rodjenju svako od nas "dobije" podjednak broj vrlina i mana, a da od svakog pojedinca zavisi koja će i kada osobina prevagnuti što opet potvrdjuje moje predjašnje mišljenje, da sve što radimo potiče iz glave i iz moći naše podsvesti. Kada se budem javila sledeći put, pokušaću slikovito da objasnim način na koji jedna osobina može da nadmaši drugu, odnosno kako dobro može da pobedi zlo, kao u Andersenovim bajkama.

 


"CUCLA" ZA VLAST

Ostala sam zaleđena kada mi je Višnja pre neki dan u navalici plača otvorila dušu i ispričala svoju trenutnu borbu sa životnim nedaćima... Elem, ispostavilo se da je i ona imala spontani pobačaj i da mora da sačeka naredna tri meseca. Ta tri meseca nisu istekla, a firma u kojoj radi planira da zatvori neke radnje po gradu, pa samim tim i da uruči otkaze, a medju prvima na listi je i Višnja zato što je došla među poslednjima. I našla se bukvalno pred problemom koji iziskuje jedan od dva izbora, ili će novogodišnje i božićne praznike provesti "radno" i sačekati rodu, ili će čekati još mesec dana i dobiti otkaz. A, videla sam da dete želi više od svega, a sada ga uslovljava takvim gnusnim stvarima pa je još i peče griza savesti. Muž je tu odluku ostavio njoj, kao i svaki rasplodni Balkanac, što je u njoj izazvalo još veći nemir i nedoumicu. Ipak, odlučila je da par dana bude "seks mašina" i poradila je na bebi. Sinoć, dok je meni, totalnom neznancu to pričala i ronila gorke suze, nisam znala šta da joj kažem, jer očito je da je problem višestrani čim brine brigu o svemu sama... Poverila mi je svoje strahove u slučaju da ostane trudna iako bi bila najsrećnija na svetu, jer se boji da ponovo ne prođe kao prvi put... Sabijena u ćošak, prazna, uplašena, ogorčena, ridala mi je na ramenu, te nisam imala srca nego sam produžila još koju stanicu sa njom... Sada čeka sledeću nedelju, ali slutim da će se njeno čekanje "razvući"... Preporučila sam joj da čita Lujzu L. Hej, jer to radim uvek kada želim nekoga da utešim...

I gde je problem? Kako da se poveća natalitet? O čemu vi čelnici ove uklete države pričate i čime još mislite da zamazujete narodu oči? Gde su ti propusti nastali? Verovatno je kao i uvek kriva administracija... Trudnice su totalno neosigurane i zato se žene ne usudjuju da zatrudne, jer čime bi hranile tu decu? Ko bi im kupovao pelene, kašice, odeću, zvečke, vrteške? Sigurno ne čike iz vrhovne vlasti jer i njima to još uvek treba...